Cvrčak i mravica (2023) prvi su hrvatski dugometražni animirani film rađen u tehnici 3D animacije na kojem su njegovi autori radili 12 godina. Film prati mravicu Antoanetu i cvrčka Keta. Odnosno sve vrijedne mrave koji rade i spremaju se za zimu, dok se cvrčci samo zabavljaju i ne vjeruju kako zima postoji.
Ovo su sve informacije koje su se provlačile po medijima još od prije premijere koja se održala 3. siječnja u Zagrebu. I moram priznati kako sam u film ušao sa određenom skepsom. Dio nje proizlazio je upravo iz toga što se o filmu govorilo samo kao o prvom hrvatskom filmu ovog tipa i to je to. Nije se spominjala njegova supstanca. Nisu se spominjali npr. kvalitetni likovi, dobra priča i slično. Barem ne na površini.
Kada bi zakopali malo dublje, tek onda bi došli do nekoliko rečenica o samoj radnji i kvaliteti filma. Tako sam na jednom portalu uspio doći do informacije kako su „Cvrčak i mravica debitantski (…) film velikom dijelu ekipe, od redatelja i scenarista Luke Rukavine i Rone Žulj, preko cijelog niza animatora i mladih glumaca, do montažera Romana Cernjaka“.
I sada kada sam pogledao film, sve što mogu reći je… vidi se. Vidi se kako je ovo mnogima prvi film. Vidi se kako trebaju još uvježbati to što rade. Vidi se kako im treba iskustva kako bi napravili nešto kvalitetnije.
Animacija koja je trebala biti bolja
Kao prvo, animacija se čini nedovršenom. Znate one memove Shreka, tj. njegovog izgleda prije nego što je kompletna animacija za film bila napravljena? Ili možda onih snimki Hulka u jednom od posljednjih Marvelovih filmova, a koje su dodane u produženoj verziji filma no svi su se s njima rugali jer efekti na Hulku nisu izgledali dobro? E pa Cvrčak i mravica izgledaju nešto malo bolje od toga. Jednostavno… nedovršeno. Pogotovo se to odnosi na cvrčke.
Iako film traje manje jednog od sata i 30 minuta, više sam puta pogledao na sat da vidim kada će film završiti. Dapače, više sam puta to napravio nego sam se nasmijao na neke stvari koje su bile najavljivane kao urnebesne.
Osim toga, dijalozi su se na trenutke činili neprirodnima. Netko nešto kaže… slijedi kratka pauza… zatim ide odgovor… pa još jedna pauza… i onda replika. Dinamika je bila vrlo čudna i imao sam osjećaj da se ti razgovori, a naročito svađe i rasprave, moraju odvijati brže, a ne kao da svatko duboko promišlja svoju sljedeću rečenicu.
Inače, Cvrčak i mravica zapravo su adaptacija Ezopove basne, a najavljivalo se kako je riječ o domišljatoj i suvremenoj verziji ove priče. I doista, primijetio sam pokušaje stvaranja nečeg dovitljivog. Nekoliko fora mi i jest bilo smiješno. Ali sve skupa je bilo jako loše zapakirano.
Koja je poruka filma?
Film je htio poslati poruku o hrvatskom i svjetskom društvu. O tome kako je bitno prihvaćati druge. O teorijama zavjere. Istovremeno, želio je biti i dječji film. E sad… to je apsolutno moguće izvesti i staviti sve u jedan paket. No Cvrčak i mravica nisu taj paket.
Ali ne želim cijelu recenziju završiti u negativnom tonu tako da ću izvući i nešto pozitivno. Kao prvo, iako mislim da su dijalozi loše izvedeni, ne čini mi se da glumci imaju ikakve veze s tim. Mislim da su oni izvukli maksimum iz onoga što im je dano. Bolje rečeno, iz onoga što im je zadano da naprave. Doista nisam imao osjećaj da na svoju ruku izvode nešto što je smanjilo kvalitetu filma. I da, Tara Thaller koja daje glas mravici još jednom je pokazala svoj fantastičan glas. Thaller doista odlično pjeva.
No ako u film idete kao odrasla osoba, nećete se previše zabavite. Ali… ako u kino vodite svoju djecu, mlađu braću i sestre, nećake i nećakinje… oni bi se mogli zabaviti. Jer kino u kojem sam ja gledao Cvrčka i mravicu bilo je prepuno djece koja još ne idu u školu ili su tek krenula. Trećina ih nije pratila film, trećina ih je malo pratila, a malo se okretala oko sebe, a ona posljednja trećina je gledala.
Kada je film završio, svi su oni zadovoljno pljeskali i dali filmu „standing ovation“. Pa eto… nekome su se Cvrčak i Mravica ipak svidjeli. Možda stoga nije ni čudno što je film dobio i preporuku Ministarstva znanosti i obrazovanja za prikazivanje u sklopu nastavnog programa.
Tko zna… možda ovo potakne veća ulaganja u hrvatsku animaciju pa u godinama koje dolaze dobijemo kvalitetan dugometražni animirani film.
Naše ostale filmske recenzije pročitaj ovdje.
Dario Sršen
+ ranije objave
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.
